Kako je moguće da "Kilobajt" može da predstavlja dvije različite vrijednosti (1000 Bajti i 1024 Bajta)?

Sve do 2000. godine ukoliko bi neko rekao "jedan kilobajt", mislilo se na vrijednost 2¹⁰ ili 1024. Možemo reći da je bio valjan razlog za to. U ranim računarskim sistemima veličina memorije diska se izražavala preko eksponenta broja dva zbog same konstrukcije diska. Vrijednost 2¹⁰ = 1024, što je vrlo blizu 1000, te se zbog toga i usvojio i koristio naziv kilobajt koji je predstavljao vrijednost od 1024.

Kako bi se izbjegla zabuna, 1999. godine IEC (International Electrotechnical Commission) je predložila da se daju posebni nazivi za jedinice na bazi 2 (binarnoj notaciji). Imena su data tako da se drugi slog starog imena prefiksa zamjeni sa "bi" (bi znači 2). Tako je stari naziv 'kilobajt' zamijenjen sa 'kibibajt' i tako dalje. Ovim jedinicama su date i vlastite skraćene oznake, tako da se '10 kibibajti' piše kao '10 KiB' umjesto starog naziva koji je predstavljao tu vrijednost '10 kB'.

Tabela ispod predstavlja pravilne (nove) nazive i vrijednosti koje su usvojene i koje bi trebalo da se koriste.

I dan danas imamo veliki problem vezan za ove notacije, jer većina ljudi pa čak još i svi školski udžbenici misle na jedinice sa bazom 2 kada navode prefikse kilo, mega, giga i sl, iako su to SI (međunarodni standard) konvencije.

Čini se kako smo zaglavili na prelazu čije značenje "megabajta" iznosi 1 000 000 bajti ili 1 048 576 bajti. Obzirom da postoji velika razlika između 'SI' i 'IEC' jedinica, još veća zabuna nastaje kako diskovi postaju sve veći. Recimo gibibajt je 7,4% veći od gigabajta, a tebibajt je 10% veći od terabajta, što je izuzetno velika razlika. Mnogo ljudi se žali kada kupi disk od recimo 250 GB, a njihov OS pokazuje samo "232 GB". Ovdje nije kriv proizvođač diska, niti se radi o marketinškom triku. Istina je da je 250 gigabajti jednako kao i 232 gibibajta. Ovdje OS treba kriviti, jer koristi pogrešnu notaciju.

Neki OS kao što je windows još uvijek koriste ovu zastarjelu notaciju bez odgovarajućih IEC naziva za jedinice, što korisnike zbunjuje i nervira. Linux, sa druge strane zbog svoje prirode "otvorenog koda" koristi i jednu i drugu notaciju.

Ovdje bi trebalo da se svi proizvođači softvera pridržavaju odgovarajućih vrijednosti i pravilnih oznaka u obliku SI notacije 'kB', 'MB' ili IEC notacije 'KiB', 'MiB' i td. Prilikom označavanja vrijednosti 'kilo' trebalo bi izbjegavati veliko slovo K (koristiti kB, a ne KB), jer KB = Kelvinbajt (što ne postoji).

Činjenica kako nazivi IEC jedinica "zvuče čudno" nije dobar razlog da bi se držali SI jedinica i prefiksa, a da koristimo binarnu notaciju računanja (baza 2). Ako vam se ne dopada naziv "gibibajt", koristite nešto što neće povezivati gibibajt sa stvarnim gigabajtom, npr. "binarni gigabajt".

Treba se odlučiti koje notacije želite da koristite. Zamislite da odete do skladišta i kupite sebi drvene daske tačne veličine 10 'jedinica' jer želite da tačno se uklope u ono što gradite. Kada stignete doma primijetiti kako daske ne odgovaraju veličinom jer su 7% duže nego ste očekivali. Potrošite onda vrijeme na skraćivanje svake daske i na kraju shvatite kako ste ustvari kupili jednu viška dasku. Sljedeći dan odete na drugo skladište jer prvo je zatvoreno zbog odmora. Ovaj put ste pametniji i pokušavate da kupite daske tačne dužine od 9,3 'jedinica'. Dođete doma i shvatite kako su daske sada kraće nego ste se nadali, te vam ostane ružna praznina. Međutim, u stvarnosti ovo se ne dešava jer su jedinice za dužinu vrlo dobro definisane. Zašto to ne bi bio i slučaj za jedinice za mjerenje količine podataka?